TREĆI KRUG PRIČA
Pažnja !! Mogu vam otopiti kamen na duši.
ZADATAK - Vesna Dencic
Anonimno pismo stiglo je iznenada, kako to obicno biva kada su anonimna pisma u pitanju. Dostavio ga je anonimni dostavljac, proturivši ga ispod vrata - pozvonio i nestao.
Slova su bila iseckana iz novinskih naslova i nalepljena na beli papir, a poruka je bila kratka i jasna. Dakle, sve je bilo onako kako su to stari, dobri filmovi preporucivali, cak je i rok za ispunjenje , nesrazmerno težini zadatka, bio izuzetno kratak.
Problem je bio kako u tako kratkom roku vaskrsnuti izvršioca.
PROSLAVA - Senad Honic
Danas sam u prodavnici kupio sledece namirnice: jedan hleb, paštetu, kilo luka, dva jogurta.
Nek se zna da je praznik.
ŠARAN - Đorde Otaševic
Znaš da je šarana teško upecati i zato punu kesu kukuruza donosiš. Zrnevlje u vodu bacaš. Hraniš mesto. Iz šipražja ljudi vire. Trce do reke, u vodu skacu, ka tebi plivaju. Udaraš ih štapom, gadaš olovom, udicom bodeš. Neki se udave, drugi samo nagutaju vode, zadovoljno mljackaju. Cekaš da izrone pa ih veslom po glavi lupaš. Novi i novi iz šipražja istrcavaju, u reku skacu. Zabaciš udicu, coveka izvuceš. Najlonom ga udaviš, zrno da ispljune. Pa opet zabaciš, pa opet covek. Iz usta mu veslom kukuruz izvadiš. Pakuješ pribor i odlaziš. Riba danas ne radi. Mora da je pritisak u padu.

ŽIVOTINJSKO CARSTVO - Goran Kljajic
Ovako to izgleda:
Žene su krmace koje se predstavljaju labudovima.
Djevojke su labudovi koji ce postati krmace.
Ni muškarci ne zaostaju.
Oni su krmci koji se prikazuju jelenima, a svoja prljava rila drže za prekrasne rogove.
Naravno, imaju rogove ali im je to zahvaljujuci njihovim krmacama.
Srecom, njihove krmace im toliko puta pomažu da steknu i zadrže svoje rogove, da oni ostaju uljuljkani u svom jelenjem snu.
A krmace radosno, jedna drugoj, predstavljaju:
"Vidi mog rogonju!"
A on se napne i ponosno rice.
Rici samo!

KREACIJA - Zoran Spasojevic
Voda voli da se izvali u meku fotelju prebacujuci noge preko naslona za ruke. U tom položaju svašta mu pada na pamet. Takav položaj i mekoca fotelje stvaraju utisak bestežinskog stanja, zato su mu misli, verovatno, slobodnije i plodonosnije. Dok on tako sedi, prekrštenih ruku i pogleda uprtog u zamišljenu daljinu, generali stoje pred njim mirno, skoro ne dišuci.
" Zašto je toalet papir uvek jednobojan?", najednom se oglasi Voda. Okružen sam umetnickim delima, sve je islikano do najmanje sitnice - samo je toalet papir prazan. Dok gubim vreme na nocnoj posudi hocu da držim u rukama papir koji ce da mi pokrece misli, jer voda mora uvek da razmišlja. Sva je sreca da sam i slikar pa sam nacrtao sebi šaru. Evo, uzmite crtež, i da bude odštampan do sutra!
Slika: Voda., Šara za toalet papir. Tuš na hameru, 20 x 10 cm.
Napomena : Požtovani citaoce, "Šara za toalet papir" namerno nije reprodukovana. Ostavljena Vam je mogucnost da, za trenutak, zamislite sebe u ulozi vode, ucrtate u okvir svoju šaru i tako, možda po prvi put u životu, uticete na kraj necije price.

BEZBEDNOST - Mica M. Tumaric
"Narod je u opasnosti! Ugrožena mu je bezbednost", konstatovala je vlast i zavukla ruku u državnu kasu. Duboko. To je dovelo do povecanja broja policajca. Specijalaca i onih drugih. Tajnih agenata. Dojavljivaca, prisluškivaca i cinkaroša.
Vlast se ubrzo ponovo zabrinula. Za bezbednost naroda. Zato je uzela pozamašnu svotu iz budžeta. Od dela za zdravstvo. Zbog toga ce, istina, biti manje lekova, medicinske opreme, hrane i zavoja.Nema veze. Bezbednost naroda je iznad svega.
Samo tri meseca kasnije, vlast je opet zakukala. Nad bezbednošcu naroda. Ovog puta uzela je novac od decije zaštite. Lako ce deca. Ionako su mala. Ne jedu mnogo.Bezbednost naroda je najpreca i nema cenu.Ova tranša novca uložena je za pravu stvar. Nabavljeno je najsavremenije oružije za policiju. Oformljene su nove jedinice. Narucene uniforme.
"Bezbednost naroda je u stalnoj opasnosti", zaurlala je vlast. Tad je po kratkom postupku doneta odluka: oteti novac! Od penzijskog fonda, od vojske, diplomatije, prosvete... Moralo se! Pokrenuta je velika investicija. Kupljeni su helikopteri, tenkovi, mitraljezi, suzavac. Svaki policajac je dobio upaljac i automobil. Povecane su im i plate.
"Nikad nije dosta kada je narodna bezbednost u pitanju", saopštila je vlast. Sad je to podrazumevalo potpuno cišcenje svih vladinih trezora i racuna. Policijski aparat je glomazan. A hrani se iskljucivo novcem.
"Sigurnost naroda i narodnosti je i dalje ugrožena", gotovo je zavapila vlast. Pružila je ruku u budžet. Uzalud. Tamo niceg nije bilo. Samo promaja.Vlast se brzo dosetila.Preko noci. Povecala je poreze, doprinose i druge namete. Poskupela naftu i benzin, putarinu, struju...
Ali... Narod se, zacudo, uzjogunio. Nije hteo da placa. Izašao na ulice. Trgove. Puteve. Ugrozio svoju bezbednost. O kojoj je vlast toliko brinula.Vlast nije sedela skrštenih ruku. Na ulice je izvela policiju. Dobro naoružanu i odlicno placenu. Snage reda i zakona su svakodnevno tukle narod. Po planu i programu. Strucno i efikasno. Ne iz mržnje. Samo po zakonu.Bila je to, u stvari, velika pokazna vežba. Da narod vidi da vlast nije uludo potrošila novac.Vlast nikada ne odustaje od bezbednosti svog naroda. To je njen princip. Stoga je policija nastavila da bije narod. Sve dok se nije opametio. I poceo da placa nove dažbine.
Za svoju bezbednost.

FOTELJA - Dejan Tofcevic
Bio jednom jedan covek koga narod odabra medu mnogima. Dadoše mu kabinet, platu a ni beneficije nisu manjkale.
Kabinet bi lep i suncan. U njemu veliki sto, a za stolom fotelja. Vrata tapacirana, a iza njih sekretarica. Pred zgradom ceka livreisani vozac u luksuznom automobilu.
Fotelja bi meka, luksuzna, tapacirana najboljom kožom. Odlicno se pripijala uz povijeno telo našeg junaka od prekomernog sedenja i težine. Divio se ovaj izabranik majstorskom radu koji je pridržavao predimenzioniranu zadnjicu. Toliko je bio opcinjen da nije ni primetio kako mu je višegodišnji mandat istekao i da je došlo vreme da je ustupi novom izabraniku koji ubrzo stupi u nareceni kabinet.
Prvoizabrani pokuša da ustane ali neka cudna sila podpomognuta zemljinom težom mu to ne dozvoli. Trgnu se još jednom ali ove sile ne popustiše. Naslednik videvši na kakve je muke dopao, uhvati ga za ruke i povuce, ali išcupati ne može.
Zatim pozva sekretaricu. Sekretarica za rukovodioca, on za predhodnika, povuci - potegni išcupati ne mogu.
Ona pozva sekretara. Sekretar za sekretaricu, sekretarica za novog rukovodioca, on za starog ali ga išcupati ne mogu.
Sekretar pozva šefa racunovodstva, poznatog snagatora. Šef racunovodstva se uhvati za sekretara, sekretar za sekretaricu, sekretarica za rukovodioca, on za kolegu ali ga išcupati ne mogu.
Jednog po jednog, ubrzo pozvaše sve zaposlene ali ga ne mogoše išcupati iz fotelje. Poceše iskupljati prolaznike, zatim stanare iz ulice i naselja, onda kuce, mace i na kraju miša, ali ga ne uspeše odvojiti od fotelje.
Na kraju, novi rukovodilac primetivši da mu je ovaj zagazio u mandat, nervozno odluci da se obezbede nova kancelarija i rukovodeci položaj za svrgnutog kolegu pa da ga vozac i portir prenesu tamo zajedno sa foteljom. Još dodade da se i njemu kupi jedna takva, jer je ostao bez pribora za sedenje.
Pošto vreme neumitno tece i sve nagriza kao i mandate, tako i ovaj drugi rukovodilac dobi naslednika.Opet ne mogoše rastaviti rukovodioca i fotelju mada su u akciji pored citavog naselja i kucnih ljubimaca ucestvovali i volonteri iz susedne mesne zajednice. Najnoviji šef se posluži drevnom mudrošcu pa obezbedi novu funkciju za predhodnika gde ga odnesoše dvojica radnika iz neposredne proizvodnje gubitaka.
Kada su kupovali fotelju za novog izabranika širokih narodnih masa ovi nosaci izvršiše malu prepravku, ugradiše tockice. Tako da kada je došao naslednik naslednika, naslednika cuvenog prvoizabranog rukovodioca, predhodnika su mogli lagano odgurati na novi položaj.
Tako, jednoga dana kada više nije bilo radnika u firmama direktori su mogli odgurujuci se nogama putovati sa položaja na položaj, pa i dalje - do ministarskih fotelja gde su se ove prethodne, na opšte iznenadenje, lako skidale i oslobadale zadnjice da upadnu u nove, mnogo udobnije.
Tajna tockica je dospela u javnost i omogucila nekom prakticnom duhu da ih serijski ugraduje kako bi pojednostavio promet rukovodecih kadrova.Oni stvarni kreatori ovog znacajnog izuma su davno pali u zaborav i ova prica je posvecena njima.

|