Gospodar munja i gromova
O Teslinim istrazivanjima u Kolorado Springsu jos uvek ne postoji potpuna slika, iako je, dnevnikom svojih eksperimenata iz tih dana ostavio dokumentaciju kakvu bi naucnici pozeleli da imaju. Istina se verovatno nikada nece saznati.
Svojim asistentima se nije poveravao, a sve drugo sto je ostalo nezabelezeno u dnevniku, ostalo je sacuvano u njegovom nepogresivom pamcenju.
Na mestu gde je Tesla 1899. obavio jedan od svojih najznacajnijih eksperimenata, u Kolorado Springsu oko 100 kilometara juzno od Denvera, danas je sediste nekoliko kompanija koje se bave optickim inzenjeringom i naravno, NORAD, americka komanda protivvazdusne odbrane, koja je smestena u utrobi planine Cejen.
Ono sto se dogadjalo u Teslinom laboratoriji u Kolorado Springsu i danas zanima naucnike sirom sveta. Ljudi koji su imali prilike da posmatraju sta se dogadja na vrhu drvene gradjevine od 60 metara sa visokom bakarnom antenom, pricali su kako su na sve strane skakale varnice, cak i do njihovih nogu i prolazile kroz njihove cipele! Jednom decaku se dogodilo da varnica iskoci iz hidranta na ulici u gradu i napravi luk od deset centimetara do zavrtnja koji je drzao u ruci. Ponekad je sva trava oko laboratorije bila okupana metalnoplavom svetloscu. Niko, medjutim, nije znao da je covek u laboratoriji tek samo podesavao aparate, da bi se pripremio za najspektakularniji i jedan od najvecih eksperimenata svih vremena - pise Aleksandar Milinkovic, u knjizi: "Teslino tajno oruzje".
- Kao sporedan efekat eksperimenta, postavljen je do sada neprevazidjen rekord: najveca munja koju je covek stvorio, duzine oko 40 metara.
Munje u talasima
Teslina zelja bila je da proizvede elektricni impuls velike snage i da ga usmeri ka Zemlji, jer je tlo odlican provodnik. Ocekivao je da bi struja usmerena ka tlu mogla da putuje bez prekida, kao radio-talasi, i to brzinom svetlosti. Kada bi talas stigao do suprotnog dela planete, vratio bi se nazad, kao sto se vodeni talas odbija ka izvoru kada naidje na prepreku.
Slicno je ucinjeno 1950. godine, sedam godina posle Tesline smrti, kada su prvi radarski talasi upuceni ka Mesecu i zatim primljeni u povratku. Sedamdesetih godina na ovaj nacin je napravljena prva mapa Venere. Ova nebeska tela su milionima kilometara daleko od nas. Otuda je slanje elektromagnetskog talasa kroz Zemlju, svega oko 5.000 kilometara u precniku, prava igra.
Naravno, Tesla nije proveravao svaku svoju misao. Ipak, nije odoleo da 3. jula 1899, kao pravi moderni haker, "odvrne" transformator do kraja i vidi sta ce se dogoditi. O tome je pisao u svom dnevniku.
Taj dan nikad necu zaboraviti - pisao je Tesla kasnije.
Transformator je bio dobro uzemljen, antena postavljena i pouzdanim kablovima obezbedjena direktna veza sa elektranom. Tesla je izasao napolje da bi pratio promene, na cipelama je imao osam centimentara debete gumene izolatore, a zatim dao znak svom pomocniku Kolmanu Situ, da ukljuci transformator. Svi vraceni talasi su jedan za drugim dodirivali antenu, a zatim se odbijali od nje praveci munju. Prve munje su bile duge oko metar, a kasnije pet, pa i 15 metara. Kada su dostigli 25 metara pocela je i grmljavina. Posle 30 i 35 metara, grmljavina se cula i u obliznjem gradu koji je udaljen cak 40 kilometara. Kada je nastala tisina, Tesla je ljutito pozvao elektranu da pita zasto su ga prekinuli usred eksperimenata, ali je dobio odgovor da je upravo njegov eksperiment kriv sto u gradu ne gori nijedna sijalica.
Zbog toga su ga, cim je ova prica stigla do Pentagona i CIA, proglasili najvecim hakerom u istoriji.
Ova prica samo je delic istine o Tesli, mitovi su mnogo veci. Iz svih nagadjanja o Teslinim ostvarenim i neostvarenim projektima, nastala je i teorija o tome da je on mozda ubijen, jer nije bio kooperativan sa nastojanjima velikih sila da njegove pronalaske koriste u ratnoj masineriji. Kao najpreci povod za gotovo neverovatnu tvrdnju, navodi se njegovo odustajanje od projekta "Duga".
|